недеља, 2. децембар 2018.

Sezona 2018 i planovi za 2019

-Kao i prethodnih godina, orijentiring mi nije bio najvaznija stavka u zivotu, pa sam zapostavio bilo kakav vid treninga i angazovanja oko takmicenja.
-Pred kraj kalendara za takmicarsku 2018. godinu, cuo sam da ce se 2020. godine u Beogradu odrzati Evropske univerzitetske igre i da ce orijentiring biti prvi put predstavljen kao sport na nekoj od velikih manifestacija. Dosta sam razmisljao i odlucio da pocnem fizicke pripreme za sledecu sezonu u kojoj nemam neke prevelike ciljeve, ali o tome nesto kasnije.
-Kao sto je vecina ljudi videla na mom Fb i instagram nalogu, poceo sam sa treninzima u Akademiji snage i zahvaljujuci njima uspeo da dostignem nivo koji je bio i vise nego dovoljan za pocetak aktivnog trcanja. Sve o mojim treninzima mozete videti na Attackpointu kao i na widgetu koji se nalazi sa strane na blogu.

-Sto se tice trka na kojima sam ucestvovao u prethodnih par meseci objavicu samo trekove, jer za mene te trke nisu imale neki specijalan takmicarski znacaj, a nisam ni mogao realno da ocekujem bilo sta, s obzirom na moju fizicku spremnost.

  1. Prva trka jeste bila Prvenstvo Srbije na srednjim distancama, koje je po meni bilo na kvalitetnom i tehnicki teskom terenu.
    Prvi dan sam, nakon dosta vremena van karte, bukvalno lutao. Dosta je vremena proslo otkad sam mogao da kazem da stvarno nisam znao gde sam. U par navrata sam bio totalno pogubljen, ali sam posle odredjenog vremena ipak odlucio samo da upijem sto vise mogu o terenu, kako bih sledeci dan mogao da udjem sigurno u trku.

    Drugi dan doslo je prvenstvo Srbije na srednjim distancama i pocetak trke je bio na tehnicki prostom delu karte, pa je samim tim trka pocela znatno sigurnije. Prilikom odlaska na petu kontrolu predstavu nemam sta se desilo, ali je generalno skoro cela seniorska kategorija napravila identicnu gresku i izasla na put koji se nalazio sa juzne strane. Ostatak trke mislim da je odradjen dobro, sa nekih par gresaka. Zahvaljujuci izuzetno teskoj podlozi fizicki nije bilo moguce da se preterano ubrza, pa sam uspeo da se plasiram u top 6 na prvenstvu i time ispunio cilj za ovu godinu.
  2. Nakon PS na srednjim odrzalo se prvenstvo Beograda na dugim distancama i to na veoma poznatom terenu "Babe". Iskren da budem tamo sam otisao cisto da "istrcim" kako bih zatvorio godinu sto se tice orijentiringa. Jedina veca greska koju sam napravio bila je pri odlasku na devetu kontrolu i to samo zato sto nisam zeleo da idem ociglednom varijantom okolo putem. Razlog je moja fizicka spremnost, pa sam zahvaljujuci tome isao pravo i izgubio par minuta zbog paralelne greske.
Sve u svemu ove godine se nisam bavio sportom preterano, ali plan za sledecu sezonu jeste da se pozabavim fizickom spremnoscu kao i mozda nekim vecim trkama u regionu. Trenutno se nalazim u pocetku trenaznog procesa i vec posle mesec dana vidim odredjeni pomak u brzini, ali to je sve daleko od onoga sta ocekujem na kraju zime. Koliko mi se cini prva vazna trka bice na Memorijalu Cika Duska Jovanovica gde ce biti trka za svetsku sprint rang listu, kao i sledeceg dana prvenstvo Srbije na Dugim distancama.


среда, 25. април 2018.

Beograd open / Memorijal Cika Dusko Jovanovic

Nakon nekoliko godina van orijentiringa, konacno sam dobio motivaciju i zelju za trkama. Ciljevi su postavljeni za sledecih par godina, a kao glavni je da se povrati stara brzina i da se smanji sa kilazom.
Prva od trka u godini jeste Beograd Open u organizaciji mog prethodnog kluba AOK Kosutnjak.
Orijentiring se ponovo vratio na terene Baba i na programu su bile srednja i duga sa chasing startom. Naravno, fizicki nisam ni blizu bilo koga iz seniorske kategorije posto nisam potrcao dugi niz godina, ali sto se tice karte jos uvek mi je ostao osecaj za daljinu i prostor.

Beograd Open 2018


Prvi dan - Middle

Jedan od tehnicki najtezih terena u Srbiji - Babe.
Od samog pocetka sam zeleo da idem polako (nije da sam mogao nesto brze), ali generalno zeleo sam da imam tehnicki dobru trku. Nravno kada nemate dodir sa kartom toliko vremena, uvek postoji sansa za greskom.

Prva veca greska bila je na petoj kontroli kada jednostavno nisam video prvu vrtacu na karti i tu zastao neko vreme.
 //Cilj mi je bio da se popnem uz greben gde se nalazila kontrola.//
Na sledecoj kontroli je odmah usledila greska zbog pogresnog pravca i malo izgubljenog vremena ispod kontrole.
//Cilj mi je bio da napadnem kontrolu preko raskrsnice puteva//
Usledio je jedan sigurniji deo staze gde generalno kontrole nisu bile tehnicki puno teske.
Velika greska je zatim dosla na 18oj kontroli kada sam krenuo na nju bez ikakve napadne tacke i zastao na pogresnoj strani gde sam izgubio dosta vremena (s obzirom na moju trenutnu brzinu)
Na kontroli 20 dolazi do izrazaja moja odsutnost sa karte gde bukvalno u par navrata nisam znao gde se tacno nalazim. Ubrzo sam se pronasao zahvaljujuci livadicama i jednom malo vecem vrhu.

Sama vreme na trci je bilo uzasno sparno i bukvalno se jedva disalo na otvorenim delovima karte poput 12-15 i fizicki je bilo previse iscrpljujuce.

Drugi dan - Long
Iskren da budem, nisam planirao da zavrsim ovu stazu zato sto za mene 12.1km (+735m uspona) orijentiring trke fizicki nije bilo moguce. Medjutim noc pred trku je pala kisa i bilo je znatno prijatnije da se trci. Kada sam usao u finis imao sam osecaj kao da je staza bila fizicki laksa od prethodnog dana.
Imao sam 3 greske na celoj trci od toga su dve bile nesto manje (13 i 22 kontrola, jednostavno pravac nisam mogao da iskontrolisem - vrlo verovatno zbog umora). Ogromna greska je bila na dugoj kontroli 20-21 gde sam pokusao da zaobidjem "opasni" deo karte ali sam se u tom delu jednostavno izgubio prateci mikro detalje, koje obicno ni ne pratim na ovom terenu toliko.


Ovim putem bih zeleo da se izvinim jer nisam pripremio dodatni materijal i analizu koju sam obecao organizatorima trke. Problem je tehnickih karakteristika i cim nadjem resenje objavicu detaljnu alanizu sa GoPro snimkom iz sume za srednju distancu Beograd Opena.








Sprint kamp - OK Zlatovrv

Dan pred Memorijal Cika Dusko Jovanovic imali smo mini sprint kamp sa prijateljima iz Makedonije. Odradili smo dva treninga na Kalemegdanu i u blokovima oko Arene.























Memorijal Cika Dusko Jovanovic 2018

Prvi dan - Sprint
Pred Memorijal sam odlucio da treniram svaki dan pocev od utorka i samim tim sam usao u sve trke preumorno. 
Po meni Lavirint se ne treba nikako stavljati ni na jednu zvanicnu trku koja se boduje za bilo kakav plasman na takmicenju, ali zato sto je trka pravljena u jednom bloku to je dodalo nagli prekid brzine i trazilo je malo koncentracije na sitnim deonicama.
Greska na prvoj kontroli gde sam totalno pomesao zgradu u kojoj se nalazi kontrola.
Drugi dan - Middle

Fenomenalan teren u Beloj reci kod Despotovca. Teren je tehnicki tezak, ali takodje i fizicki zato sto ima dosta zelenog i kamenja.
Veliki broj gresaka je bio napravljen:
- Druga kontrola gde sam jednostavno prosao iznad kontrole i produzio skroz do sledece vrtace.
- Peta kontrola - previse rano sam usao u zeleno i izgubio ogromno vreme na petljanje sa raznim tipovima grana, bodlji, i ko zna cega //Napomena - NIKADA u najtamnije zeleno//
-Sedma kontrola greska sa kompasom, pomesao sam vrtace i skrenuo jednu ranije.
 -Na osmu kontrolu sam zeleo da idem putem i cim sam odlucio za varijantu putem put je jednostavno nestao i pojavio sam se na 10oj kontroli
-Kontrola 18 - prosao sam takodje pored nje i izasao na 19tu. Kako? Iskreno ni sam ne znam, ali da nisam jedini koji je to uradio, nisam.







Sve u svemu nakon nekoliko godina tehnika mi je znatno oslabila i trudicu se da se sto pre vratim u fizicku spremnost, karta ce doci vremenom i sa kojim trening kampom u sopstvenoj reziji.
Rezultate nema potrebe da objavljujem jer nisu ni blizu onoga sto treba da bude (a verujem da ste ih vec videli).
Sledi naporan rad i trenazni proces u kome cu nastaviti da idem u teretanu 3 puta nedeljno kao i da ubacujem sve vise i vise trcanja dok ne dodjem na neki pristojan obim kilometara na nedeljnom nivou.

Plan trka za sledecih par meseci nemam, sem Studentskog prvenstva Srbije koje ce se odrzati u maju na Kosutnjaku.






 

четвртак, 22. март 2018.

Otvoreno pismo svim orijentircima, a i sire

U poslednjih 10 dana na orijentiring grupi je pocela polemika oko toga kako treba odvojiti orijentiring od planinarske orijentacije. Ubrzo je stiglo nekoliko odgovora. Jedni govore da sve treba da bude jedan ''sport'', dok drugi govore da to treba da bude odvojeno.
Do sada je planinarska orijentacija bila deo orijentiringa koji je s vremena na vreme imao neku trku, na kartama koje su stare po 20+ godina i svrha tih trka je bila cista zabava, jer kao sto i sami znate to je timska disciplina, ako je mogu tako nazvati, gde sama brzina trcanja nije toliko znacajna ( ''fora'' je imati srece i naci kontrolu na ordredjenom mestu koje je samo priblizno nacrtano na karti).
Sto se tice orijentiringa, orijentiring je sport u kome je vreme najznacjnije takmicarima. Sto znaci da je fizicka spremnost pojedinaca veoma bitna kako bi oni bili konkurentni u odredjenim kategorijama. Karte, bi trebalo, da budu nove, dobro nacrtane, precizne, citljive i da takmicar ni u jednom trenutku ne dodje u situaciju da protumaci kartu na 2 nacina, dok je u planinarskoj orijentaciji na sve odgovor: ''A to je vojnicka karta, moze da bude tamo sad bilo sta''.

Ovu pricu oko razlika sam malo razduzio jer sam nekada trcao i jedno i drugo. Naravno, planinarska orijentacija je bila cisto iz zabave, dok je orijentiring bio iskljucivo takmicarski (kad kazem zabava, mislim na rekreativnu trku gde cu da uzivam u vremenu koje provedem u sumi, dok na orijentiring mislim kao takmicarsku disciplinu gde je cilj biti prvi na svakoj trci).

Ovo su definitivno dve razlicite oblasti koje nikako ne bi smele da budu jedna. Da, slazem se da i jedna i druga treba da postoje, ali ne mogu biti usko povezane i to iz prostog razloga: jedna drugu koce. Orijentiring nece moci napredovati sa zastarelim metodama pravljenja trka, reklamiranja takmicenja, uclanjenja novih takmicara, sto u planinarskoj orijentaciji moze jer ciljna grupa nisu osobe od 10-20 godina vec stariji.
Orijentiring je jedan od ekstremnih sportova koji mora da se predstavi tako. To nisu izvidjaci, to nije trcanje kroz sumu bilo gde, to je sport koji je precizno osmisljen i koji se moze podici na jako zavidan nivo.

U Srbiji orijentiring stoji u mestu od kako sam poceo da se bavim istim (otprilike od 2007. godine aktivno), ni u jednom smislu nije napredovao. Sportski rezultati koji su napravljeni u poslednjih par godina, napravljeni su zato sto pojedinci treniraju sami za sebe, finansiraju svoje trening kampove koji se u 90% slucajeva nalaze van zemlje, napreduju na trkama koje se takodje nalaze van zemlje, dok na vecini nasih takmicenja mogu samo da nazaduju zbog nepreciznosti karata ili jednostavno lose organizacije.
Moramo se ugledati na takmicenja u regionu i pogledati kako se prave velike trke (ne zelim da imenujem odredjene trke u nasoj zemlji za koje je organizacija zaista dobra).
Uvek se pitamo zasto na nasim trkama ne dolaze stranci. Postavite sami sebi pitanje ''Sta to imamo da im ponudimo kako bi oni dosli?''

  1. Prijave koje se vrse za takmicenja se vrse preko oris.orijentiring.rs za koji znaju samo nasi takmicari, samim tim niko od stranaca nikad ni ne moze da cuje za vasu trku. Prijave bi trebalo da se prave iskljucivo preko orienteeringonline.net gde bilo ko od stranaca moze da vidi informacije o nasim trkama.
  2. Cuveni bilten. Kada se objavljuje prvi bilten? U vecini slucajeva prvi bilten se objavi 2 meseca pred trku, drugi mesec dana pred trku i treci par dana pred trku.
    Zamislite da vas neko pozove na takmicenje koje se odrzava za 3 nedelje? Kako se organizovati da dodjete na trku? Kako naci smestaj? itd itd.
    Kako izgleda vas poziv za trku? Najvaznija stvar koja se radi pre trke jeste osmisljavanje biltena. Ne mozete objaviti poziv na trku u Word fajlu koji je nepregledan i koji kada se otvori na svakom kompijuteru, telefonu, tabletu moze da izgleda drugacije. Takodje ako ga prebacite u PDF verziju, jer ako ne angazujete nekoga da vam lepo dizajnerski sredi taj poziv, trka kao trka ce u samom startu izgledati neozbiljno.
    Bilten na prvi pogled mora da izgleda lepo kako bi takmicari imali neki interes da okrenu drugu, trecu, petu stranicu vaseg poziva.
  3. Duzine staza, jos jedan problem jeste u tome sto se duzine staza obicno objave u biltenu broj 3. Neko ko dolazi iz neke dalje zemlje mozda bas razmislja o tome kako ne zeli da dolazi do vase zemlje ukoliko je trka po 4km sva tri dana ili ukoliko ne zna duzine staza. Oni vole da imaju informacije vezano za trku znatno ranije.
  4. Organizacija same trke, generalno nase trke izgledaju dosta siromasno sto se tice finis arene. Veoma malo truda i organizacije na finisu. Takodje i start. Ukoliko vam dodje stranac na trku i vidi lose organizovano takmicenje, da li mislite da bi on nekome preporucio da dodje na tu trku? Da li se bavite reklamacijom trke po mestima gde se te trke odrzavaju, ili jednostavno samo dodjete taj dan i ko je u prolazu tu zastane i pita ''Izvinite, a sta je ovo?''
...ima tu jos dosta stvari koje moraju da se promene kako bi takmicenja u Srbiji bila veca, ali sve ovo sto sam naveo odnosi se na sport koji nije rekreativan, koji ima svetska i evropska prvenstva, kao i ona manja (jugoistocna evropa, centralna evropa, mediteran) i velike organizacije stoje iza tih takmicenja. Dok se za planinarsku orijentaciju skupi grupica ljudi i organizuje trku tako sto pobaca kontrole na random mesta u sumi i onda osmisli zadatke za iste (istina postoje trke i iz orijentiringa koje su tako napravljene, sto ne bi trebalo da bude slucaj).
To su dva odvojena sveta koja ne mogu biti povezana, jer ukoliko jesu povezani, kad god budete doveli decu, ucenike ili studente na trke oni ce odustajati od toga zbog planinarske orijentacije. Zasto bi odustali? Zato sto oni to vide kao planinarenje ili kao izvidjace, a ukoliko im predstavljate i jedan i drugi sport oni ce i orijentiring povezati sa time i jednostavno odustati od ''setanja i branja cveca u prirodi''.

Kako bi se stvari promenile potrebno je da se osmisli potpuno novi nacin prilaska osnovnim skolama, srednjim skolama kao i fakultetima. Dobro osmisljene prezentacije, ljudi koji su mladi i koji bi zeleli da priblize sport omladini njihovog uzrasta (ili nesto mladjim), jer niko ne bi zeleo da se bavi tzv. sportom gde mu dodje starija osoba i predstavi mu se kao iskusni takmicar ili jos bolje mu predstavi svetsko veteransko prvenstvo na kome je najstariji takmicar imao 92-93 godine (ne secam se tacno koliko). Morate mu predstaviti zasto je ovo sport, zasto je konkurencija takva kakva jeste, u cemu sve takmicar treba da bude dobar tj sta sve treba da vremenom poboljsa kako bi bio dobar.

Ovu diskusiju sam pokrenuo ovde zato sto nas savez nema nigde omogucenu bilo kakvu diskusiju vezanu za bilo sta. Dok druge drzave imaju sto FB grupe, ili neke forume na kojima komentarisu zajedno probleme njihovog saveza i dolaze do zajednickog resenja.
Ovako nama ostaje da saljemo crno beli tekst u Word dokumentu na nasu grupu kao poziv na trku i nadamo se da ce neko nekada pogledati poziv i prijaviti se preko dugmeta na stranici saveza koje kaze ''ORIS'' i za koje samo mi znamo koji smo se takmicili (ili koji se takmicimo).

Nadam se da ce se nesto ubrzo promeniti ili ce isti ovaj orijentiring (ne planinarska orijentacija) izumreti kao i brojni talentovani takmicari koji su jednostavno odustali od ovog sporta jos davnih dana.