уторак, 1. јул 2014.

EYOC 2014 Macedonia Strumica

Kako vise nemam vremena za pisanje detalja sa svakog takmicenja, odlucio sam da samo pisem postove o nekim vecim i vaznijim trkama.
Napokon je doslo dugo iscekivano Evropsko prvenstvo za koje sam se prosle godine toliko spremao, ali povreda je ucinila svoje. Pet meseci pauze je dovoljno da svakog sportistu spusti na nulu, a za mesec i po dana niko ne moze da se vrati u pravu formu.
Otisao sam na Evropsko prvenstvo totalno nespreman, sa sve zajedno 200km u nogama posle povrede, sto je bilo veoma malo.
Dosli smo vece pred model, smestili smo se u hotel i napravili plan za sutrasnje treninge. Sutradan smo otisli na model za stafete i za dugu distancu. Teren je relativno prost, ali je fizicki dosta tezak, mnogo uspona i strmina na kojima trcanje nije moguce. Napravili smo jedan zajednicki krug (Milos, Stefan i ja) i vratili se nazad za hotel. Posle podne bio je model za sprint i prikaz ulaska u karantin.
U tom trenutku sve je delovalo dobro, imao sam "snage" i bio sam koliko toliko odmoren.
Prvi dan takmicenja, SPRINT
Kada smo birali startne grupe, odmah sam birao poslednju, kako bih mogao da sam nadjem svoje vreme za koncentraciju. Organizatori su zabranili unosenje telefona u karantin - sto je meni dosta smetalo jer nisam mogao da se koncentrisem na nacin na koji ja to radim non stop.
Trka je pocela, nisam se nesto previse zaletao, jer sam video da je treca kontrola skroz na vrhu brda, ali opet sam imao prvo mesto na prvoj kontroli, sto me je znatno praspolozilo kasnije kada smo dobili rezultate. Posle te ogromne uzbrdice mnogo sam usporio, gubio vreme na nekim glupim stvarima. Zatim kada sam krenuo ka sedmoj kontroli nisam video ogradu na prolazu pa sam morao da menjam varijantu neposredno pred kontrolu. Posle toga krecu greske (gde je jedna, tu su dve, gde su dve,...). Na kraju zauzeto 77. mesto u ukupnom plasmanu od 110 takmicara, sto je po meni veoma los rezultat.
Drugi dan, DUGA
Opet sam birao poslednju/cetvrtu startnu grupu. Temperatura se znatno promenila od dolaska do odlaska iz karantina, i bilo je veoma sparno. Odmah sam osetio umro prilikom odlaska na start. Prva kontrola dobro odradjena, a onda na skoro svakoj sledecoj sam imao minimum +30s greske. Veoma lose varijante i totalna dekoncentracija. Kada sam usao u finis razmisljao sam samo o tome: "sta sam ja radio u sumi". Zato sto mi nije bilo jasno kako nisam video najbolju - desnu varijantu do pete kontrole, kao i bespotrebno penjanje na nekim kontrolama, gde je to moglo da se zaobidje. Na kraju zauzeto jos ocajnije mesto - 92. na dugoj distanci.
Treci dan, STAFETE

Moja omiljena izmena poslednja - treca. Pricali smo o taktici kako se trce prva i druga izmena i posto je Stefan to naucio, uspeo je da bude deseti na vidnoj kontroli. Posle toga sledi nekoliko vezanih njegovih gresaka i odvajanje od grupe. Posle njega na red je dosao Milos. Videlo se da je krenuo jako od samog starta trke, posle par minuta on se vraca na vidnu kontrolu i mi smo mislili da je on preleteo prvi deo, ali na nasu zalost on je zaboravio da uradi CLEAR i CHECK. Tako da smo tu izgubili dosta vremena i mnogo smo se udaljili od ostalih takmicara. Tog trenutka kada je on rekao sta je zaboravio da uradi, meni je pukao film. Mislim da se nikada nisam iznervirao vise nego u tom trenutku. Toliko sam bio besan da su ostali takmicari morali da me smiruju. Sva sreca pa sam uspeo da se smirim dok Milos nije zavrsio svoju stazu. Krenuo sam od starta jako, ali vec posle desetak minuta nisam imao snage, nisam imao nesto sto bi me vuklo kroz trku - ako prve 2 izmene istrce dobro, meni je to motivacija da trcim jos bolje....ali u ovom trenutku nisam imao nista. Zelja mi je bila samo da zavrsim stazu. Nisam imao snage za bilo koju duzu uzbrdicu. Na kraju stizem u finis preko ogranicenja od 3 sata...i to samo 4 minuta preko toga. Iskreno nisam ni znao koliko je trcao Milos tako da nisam ni znao koliko brzo treba da trcim kako bih usao u tih 3 sata, ali kako god jako sam razocaran ovim Evropskim prvenstvom, koje je ujedno i moje poslednje.
Redosled mojih kontrola na stafetama:
 71/ 84/ 92/ 56/ 43/ 65/ 104/ 81/ 51/ 52/ 87/ 60/ 65/ 36/ 38/ 39/ 67/ 100/ F 

Posle duge distance bio sam totalno demoralisan i nisam imao volje ni za sta. Bio sam umoren i prvi put u zivotu sam rekao sebi, ajde jos jedna trka je ostala - preziveces. Ne znam sta mi se desavalo tokom ovih 5 dana, ali to je nesto sto moram da promenim kolko u sledecih 5. Nastavljam dalje sa treninzima i takmicenjima. Predstoji mi odlazak u Italiju na Italy 5 days, zatim Kopaonik open, i neki licni trening kamp na Kopaoniku, na kome cemo verovatno ostati Milos i ja.
Sve u svemu jedno veoma lose takmicenje za mene, losa fizicka spremnost, losa koncentracija, lose sve!
Izvinjavam se savezu na veoma losem prikazanom ucinku, i nadam se da cu ove stvari sa nogama i glavom proci u sto kracem vremenskom periodu.


Нема коментара:

Постави коментар